
Srešćemo se opet tamo daleko,
gde nema boli i tuge,
gde noći nisu ovako besane, duge.
Čekaćeš me da mi pružiš ruku,
kada i moja postane hladna,
da mi ublažiš strah i muku.
Bićemo opet zajedno, ali u sreći,
i stati na put ovoj porodičnoj nesreći.
Srešćemo se opet, smrt nije kraj.
Ti me u raju čekaš, ja to znam.
Čekaj me i ja ću doći,
da opet ugledam najtoplije oči,
da mi se slomljeno srce opet nasmeši,
da zagrlim nekog ko će da me uteši.
Dok ne dođem, čuvaj me sa neba,
moli se da dobijem ono što mi ovde treba.
Moli se da nađem put bez tebe,
ne napuštaj nikad mene.
