Pismo malenoj Marini

moja

Draga Marina, gledam te na slici i ne prepoznajem te. Ne, to više nisam ja! To nije čak ni sena mene! Taj osmeh nemam više. Kad ti otmu osmeh oteli su ti sve. Strgao mi ga surovi život s lica i nabacio ledene suze koje tek ponekad kanu. A nakon njih ostaje faca zaleđena u vremenu kao odraz onoga što sada jesam.

Draga moja, ukrali su ti bezbrižnost, naivnost, snove, nadu u bolje sutra. Uzeli su ti sve. Detinje srce su ti zgnječili i bacili krvoločnim zverima. Već slomljeno srce lomio je ko je stigao, a ti si samo ćutke posmatrala kako se idealna slika srećnog života oko tebe ruši dok su ti jezivi nemiri obitavali u duši.

Plakala si često i dugo, a nikog nije bilo suze da ti briše. Češće su lile oktobarske kiše nego što se pomaljalo iza crnih oblaka junsko sunce. Bila si slaba. Ali vremenom si naučila da hodaš i kroz oluje i dižeš se i kad te najstrašniji cunami baci na dno. Ti si moj PONOS, moja dika, da znaš! Postala si JUNAK. Preživela si i ono što se ne može preživeti.

Oktobar je mesec tvog rođenja, ali i mesec tvoje duhovne smrti. Tog prokletog oktobra zauvek si izgubila pravo na srećnu porodicu. Zauvek si izgubila šansu za srećno detinjstvo. Izgubila si sve što si imala. A možda zapravo nisi ni imala ništa. Nisi naučena da “imaš samu sebe”. Niko te nije grlio kada ti je zagrljaj bio najpotrebniji pa si ga uskraćivala samoj sebi celog života.

Žao mi te je. Žao mi je što te nisam umela voleti više. Žao mi je što sam često bila okrutna prema tebi. Mrzela sam svoj odraz u ogledalu dugi niz godina, preko dve decenije. Najlepša mladost ti je uskraćena, oprosti! Ne znam ni kome sve moraš oprostiti. Ali, moraš, zarad mira u duši.

I, ko zna… Možda se nekad i osmeh vrati na tvoje lice. Možda uspeš sama sebi da vratiš ono što su ti drugi oduzeli. Pola života su ti ukrali, ne smeš da im dopustiš da ti uzmu ceo! Bori za svoj osmeh! Bori se za svoj život! Zaslužuješ ga! Ko god da te je nekada ubedio da ne zaslužuješ, ne slušaj ga više!

Oboje svoje crne misli u neku vedriju boju. Unesi najlepše mirise, zvukove i boje juna u tvoj kišni, sumorni oktobar. Budi ono što si na toj slici bila. Bezbrižna, nasmejana, maštovita, detinje srećna.

Probudi to uništeno dete u sebi! Ne spavaj više! Ustani. Danas je novi dan. Danas je dan za promene. Danas je dan za građenje novog, srećnijeg života. Jer ti to MOŽEŠ, jer ti to zaslužuješ!

Постави коментар