Bog, karma, sudbina, psihologija i horoskop – u šta verujemo i služi li nam?

Pročitajte do kraja, jer smatram da je važno!

Smatram da treba verovati u ono što nam pomaže, donosi mir i pomaže da porastemo. Naš mir i rast su najbitniji! Ako nam ne donosi mir, već nemir – onda porazmislimo da li i treba i dalje u to da verujemo i to da proučavamo. I smatram da se oko ovih stvari ne raspravlja.

Ovo su moja mišljenja i iskustva.

Sudbina

Pre rada na sebi najviše sam verovala u sudbinu i u horoskop. Horoskop mi je često podgrevao lažne nade, nije mi baš pomagao, a ni verovanje u sudbinu mi nije preterano pomagalo. Mislila sam da je sve zapisano i da sam ja nemoćna da promenim i sebe i svoj pogled na život i samim tim i sam život. Bila sam samo pasivni posmatrač svog života i večita žrtva do 2013. godine (raskida sa narcisom kada sam krenula putem samopospoznaje).

Više ne mislim da je sve zapisano a da sam ja nemoćna. U sudbinu verujem samo u situacijama kada mi je neverovatno da je nešto slučajnost – npr. mislim da nam je sudbina da sretnemo neke ljude i da su oni došli u naš život sa razlogom. Ne bavim se dublje tematikom sudbine, jer mi to nije potrebno.

Psihologija

Kada sam počela da radim na sebi – držala sam se najviše psihologije (i stručne i pozitivne psihologije) i nje se najviše držim i sada. Počela sam da proučavam uticaj detinjstva na život čoveka, ljubav prema sebi, emocionalnu inteligenciju, a kasnije i narcizam i emocionalnu nedostupnost. Počela sam od knjige Emocionalna inteligencija, Danijel Goleman. Psihologija mi pomaže i osvešćuje me. Dugo sam bila sama sebi psiholog. Radila sam na samospoznaji i svojim traumama. Primenjivala sam teoriju u praksi. To radim i sada i radiću verovatno uvek.

Nakon raskida sa narcisom imala sam želju da pomažem ljudima i da na neki način postanem poput Frojda (kasnije mi je neka vrsta uzora postao Viktor Frankl). Javila mi se želja za motivacijom ljudi još 2013. ali me okolina sputala. Okolina me sputala i knjigu da napišem. Zato sam se na neko vreme izolovala od okoline 2020-2021 godine i evo vidite gde me to dovelo, koliko knjiga već imam i živim svoj najveći san.

Horoskop

U horoskopu ima neke istine (to smo utvrdili razmenom iskustava), a to sam utvrdila i za znak (ili podznak) Device. Jedno vreme sam ih privlačila odnosno birala. Ušla sam u dubinu samo ovog znaka. Device mi na neki način i odgovaraju, jer imamo zajedničkih tema i osobina. Ali bez obzira na to, smatram da horoskop uvek treba povezati sa psihologijom tj. analizirati konkretno ponašanje osobe.

Bog

Ipak, razne (teške) stvari nije mogla samo psihologija da mi objasni.

Smrt majke od koje sam bila emocionalno zavisna. Počela sam da idem u crkvu i tamo sam osećala mir. Saznanje da ćemo se majka i ja sresti tamo gore, spasilo me. Obraćala sam se i nekim sveštenicima za mišljenje i pomoć.

Čitala sam knjige Razgovori sa Bogom i vera u prošle živote ulila mi je dodatni mir. Zatim i karma. Moja majka je izabrala da ode na takav način i tog dana. Inače, u trenucima dok je odlazila osećala sam se jako loše i pomislila sam kako treba da jedem jer ko zna kad ću opet moći. Intuicija! Verujte intuiciji, to je ono u šta treba da verujemo svi mi, empate! Ko zna koliko primera ima da me intucija nije prevarila.

Iako sam na gnusan način izgubila majku osetila sam da Bog nije mogao drugačije da „razreši“ moju porodičnu situaciju. Moralo je tako da bude. Takođe sam osetila da je ovo što sada radim ne moj posao nego poziv – poziv od Boga. Bukvalno sam osećala da me poziva da ispričam svoju priču, počnem da se budim i tako pomognem i drugima da se bude. Još nakon raskida sa narcisom, počeo je da me poziva, ali tada nisam dovoljno jako začula taj glas, poziv. Sada znam da je to bio pretpočetak.

Moja misija

Kad je majka otišla, neko vreme pitala sam Boga zašto je mene zadržao, zašto me nije uzeo, ali imao je druge planove za mene. Kasnije mi je postalo jasnije. Pročitala sam knjigu Zašto se niste ubili? i još jednom shvatila koja je moja misija, iako sam još 2013. osetila ali nisam pratila osećaj – proučavati i primenjivati psihologiju i tako i sebi i drugima pomagati. Moja glavna moja misija – prekinuti trangeneracijski prenos trauma. Dosta je bilo!

Ne želim da se rađaju (vaspitavaju) nesrećna deca. Najviše zbog dece sve ovo i radim. Ja sam bila to nedužno dete koje je zlostavljano. Mi moramo da se izlečimo, moramo da prestanemo da biramo nasilnike kako bi sutra naša deca odrastala u sigurnom domu!

Nakon psihopate sam pomislila: „Ako ne mogu da pronađem normalnog momka i realizujem finu vezu, neću se udati i imati dete, kraj priče.“ Naša je odgovornost da detetu obezbedimo siguran dom. Nasilnik jeste onaj koji zlostavlja i koji je u toj priči loš, a mi smo žrtve, ali mi smo ga izabrale. Nekad deca krive i one roditelje koji su ćutali i bili pasivni posmatrači svog života. Zato želim da što više nas uspe da prekine začarani krug toksičnih veza.

Duhovnost

Shvatila sam da je razumevanje ključ a da nam svima fali. Najpre moramo sami sebe da razumemo i upoznamo. To je već samospoznaja i zalazi u duhovnost. Samopoznaja je veoma važna. I druge možemo poznavati do te mere do koje poznajemo sami sebe. Mi zapravo često nismo ni toliko loši koliko nam se čini ni toliko dobri. Mi sebe slabo poznajemo! A tek kad se bolje upoznamo, možemo više i da se zavolimo.

I nakon prekida sa emocionalno nedostupnim nije mi bila dovoljna psihologija. Ušla sam u dubinu blizanačkih duša (jer mi je to bilo potrebno). Znam i osećam da je on bio moja blizanačka duša. I on sam je rekao da je ovo između nas nešto uzvišeno, dakle i on je osetio nešto duhovno. Upoznala sam i druge emocionalno nedostupne momke, ali to nisu bile moje blizanačke duše.

Nažalost, nisam baš pronašla neke ljude, govornike koji pričaju o blizanačkim dušama a da sam stekla utisak da mogu da im verujem. Poverovala sam samo u iskustvo žene koja je napisala ovu knjigu: Twin Souls: A Guide to Finding Your True Spiritual Partner, kao i u članke na engleskom. Ponovo sam prošlog leta čitala i o prošlim životima, Robert Švarc Plan duše.

U novoj knjizi u odeljku o emocionalno nedostupnom dotaći ću se i duhovnosti pa ćete saznati zašto smatram da je on bio moj blizanački plamen. Naravno, za one koji ne veruju u ovo, tu je i psihološki deo. Knjiga će biti emotivna autobiografija, psihologija, filozofija i duhovnost.

3 мишљења на „Bog, karma, sudbina, psihologija i horoskop – u šta verujemo i služi li nam?

Постави коментар